Opsjednut/a si pronalaženjem cure/dečka! Što učiniti?
Siguran sam da nas je većina imala prigodu negdje nekada čuti ili vidjeti priču o Pepeljuzi. Mlada djevojka živi mizernim životom. Osamljena je, nevoljena, neželjena, obučena u dronjke i natovarena mnogobrojnim kućnim poslovima. Kako priča ide dalje, Šarmantni princ ulazi na scenu. Čitav njen život biva promjenjen. Kraj priče završava tako što je ona ubučena u najljepšu odjeću, obožavana od princa, pleše i sretna je. Šarmantni princ je ispunjenje svega što se ikada usudila nadati.
Čežnja da budemo u romantičnoj vezi savršeno je normalna stvar. Biti samac i živjeti u društvu koje propagira i veliča romantičnu ljubav može biti veoma teško. Ako li uočavaš da si panično opsjednut(a) mišlju da pronađeš dečka ili curu, vjerojatno težiš tome da ti druga osoba podari osjećaj cjelovitosti. Muškarci znaju pomisliti “Ako li samo zadobijem ljepoticu da bude moja djevojka, tada ću se osjećati bitnim.” Većina žena mogu vjerovati kako bi u slučaju da imaju dečka “koji ih često naziva i tu je samo za nju, osjećale da su poželjne i voljene.” U drugim ljudima tražimo ispunu vlastitih praznina. Ali istina je slijedeća: Upravo sada, ti si cjelovita osoba, sa ili bez tvog partnera odnosno partnerice.
U priči o Pepeljuzi, problem predstavlja uvjerenje da smo odrasli vjerujući u ovu bajku. Osjećamo se usamljeni, prazni, nevoljeni, i želimo da netko iskorači u naš život kako bi nas spasio od mizerije. Sretnemo li i završimo li na kraju sa “pravom osobom” sav naš jad će ispariti i sve potrebe će biti ispunjene. U stvarnom životu, otkriti ćemo da ni jedna osoba ne može biti sa nama 24 sata dnevno i tjedno. Čak i u slučaju da nam je partner u blizini, i on/ona ima svojih svakodnevnih izazova sa kojima se nosi. Naše su potrebe tolike da će umnogome preplaviti podršku koju dobivamo od partnera.
Pokušajmo zamisliti dva neplivaća koji se nalaze na sredini dubokog jezera. Grabiti će jedno drugo u nastojanjima da budu spašeni, ali će na kraju povući jedno drugo za sobom u propast. Ova ilustracija nam daje preslik kako izgledaju dvoje ljudi koji očekuju da ono drugo ispuni njihove najdublje potrebe. Jedni koji je kadar to učiniti, i biti sa nama 24 sata dnevno, sedam dana tjedno i iz godine u godinu je Bog Svesilni (El Šadaj).
Mindy Meier sugerira koje su to od najbitnijih naših dubokih potreba: – da smo izmireni sa Bogom, bližnjim i samim sobom, – posjedovanje mira i spokoja koji nam samo On može dati, – da naš život ima smjer i svrhu koja nadilazi ono što jesmo i možemo, – samopouzdanje, – i snagu. O njemu možemo ovisiti i biti sigurni da nas razumije. Naše najdublje potrebe u kontekstu ovisnosti o drugome moraju biti utemeljene na Bogu. Ne nastojmo da u našim srcima Boga zamjenimo drugim ljudima od kojih ćemo očekivati da nam pomognu. Ovisimo o Bogu kroz molitve, čitanje Svetog Pisma, glazbu, ili kada smo vani – kroz divljenje cijelokupnog stvorenja koje je On stvorio.
Neka Bog bude naša prva ljubav nasuprot opsesivne potrebe da nađemo dečka ili curu. Tražimo ga cijelim srcem. Stoji pisano, da se ne brinemo za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. “Stoga, tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” Mt 6:33
